- Ovi idiotski farmeri učinit će nas bogatima ... hehehe - rekao je Furiolo, podižući vreću s novčićima.
- Istina je da me plašenje delinkventnih poljoprivrednika nije ono što me najviše zabavlja. Dugo nam nisu naredili da ikoga ubijemo. Bufff ... - Lollipop je frknuo.
To su im bili nadimci otkako su počeli raditi kao "posrednici" za bogate plemiće. To su radili toliko dugo, nikad više nisu koristili svoja prava imena.
- Pa, gledaj s vedrije strane; Ovim malim poslovima ne zaprljamo odjeću. Ne želim ponovno trošiti plaću na nove košulje. - odgovorio je Furiolo s groznim smiješkom na licu.
"Svejedno", rekla je, ne obazirući se na njega, "idemo u gotičku gostionicu da vidimo ima li što dobro za jesti." -
- Moramo li zaista ići tamo? U Andorhalu ima više gostionica od toga. Znate koliko sam loša od onoga što kažu o njoj. -
- Bah, ne seri. Čega se bojite, malo magije? - rugala se.
- Znaš da nije samo magija. Ta žena pokušava vratiti svog supruga nekromantijom i mračnim umjetnostima ... - rekao je Furiolo tajanstvenim tonom.
Lollipop se kratko zaustavio i ozbiljno ga zagledao.
- Da vidimo ... Znate da joj je muž umro prije 3 godine. Ako je još uvijek pokopan, to je zato što mu mračne vještine ne rade baš najbolje. Svejedno, da sam je uspio podići, što bi drugo bila hrpa kostiju? - Osudio je i nastavio hodati.
Furiolo je na trenutak razmišljao o tome, a zatim ju je pomno pratio, promatrajući kako joj se bokovi njišu u hodu. Na putovanjima je upoznao mnogo žena, ali uvijek bi se na kraju vratio u krevet s njom. Ludo ju je želio; njezina bedra, grudi, istaknuti struk ... Oduvijek su bili ljubavnici, ali nikad ne bi imali ozbiljnu vezu. Mislila je da će je to kočiti u radu. Iznenada je Lollipop stao, natjeravši ga da naleti na nju.
- Ali što to radiš? - Rekla je gledajući ga preko ramena - Već smo stigli.
Gostionica Marie's, ili La Gothica, kako su je nazivali ljudi iz Andorhala, bila je mala i pomalo tmurna, ali uvijek je bilo dobre hrane i pića, te svježeg kruha. Andorhal je bio najveći trgovac žitom u kraljevini.
Got je bila nekoć drska i vrlo ženstvena žena, ali sada se prepustila starosti i crnoj magiji i premda je to pokušavala sakriti tijekom dana, osjećala se umorno, izmučeno i uvijek razočarano što joj nije ušla želja vratiti svome preminulom suprugu.
- Dugo vremena da te nisam vidio! - rekao je efuzivno kad su ušli u gostionicu - Sjednite, dat ću vam nešto za jelo.
- Što nije u redu s ovom danas? Kako izgleda sretno ... - Lollipop je promrmljao kad ju je vidio kako ulazi u kuhinju.
- Možda je već uspjela reanimirati svog supruga ... - šapnuo je Furiolo tihim glasom.
- Šššš ... Vraća se - rekao je Lollipop kad ju je vidio da ponovno odlazi.
Got im je donio dvije velike zdjele juhe na pari s plutajućim komadima mesa i dvije dobre kriške toplog kruha. Zatim je prišao šanku i natočio im dvije čaše vina.
- Iskoristite momci, hoćete li ostati spavati dobro? -
- Da, Mari, kao i uvijek. Hvala. - odgovorio je Lollipop. Gotkinja se vratila u kuhinju i dobro su ispričali hranu koja im je već mirisom već potaknula apetit.
- Buuufff ... sit sam! - rekla je kad je završila.
- Upravo ste zagrizli kruh, zar ne želite još? - pitao je gledajući lice apsolutne sreće nakon što je dva puta ponovio juhu.
- Štreber. Sve za vas.- Lollipop je odgovorio preplavljenog želuca.
Tamo su proveli noć, ponovno otkrivajući svoja tijela dok se nisu iscrpili. Probudivši se sljedećeg jutra, Lollipop je vidio da Furiolo nije u krevetu. Nakon trenutka začula je kako povraća u kupaonici.
- Furiolo, jesi li dobro? - rekao je prilazeći vratima.
- Ne puno, mislim da sam sinoć previše večerao ... arrggghhh ... - Prekinuo je ponovno povraćanje.
- O moj Bože, varaš se, da ... - U tom je trenutku Furiolo izašao iz kupaonice i legao na krevet.
- Malo postaješ žuta. Ipak biste trebali pronaći iscjelitelja. - Rekla je nešto uplašeno.
- Ne ... smireno ... bit će to smetnja. Samo ću malo ležati da vidim hoće li nestati. - odgovorio je pokrivajući se pokrivačem.
Ne želeći ga ostaviti na miru, Lollipop je iskoristio jutro za tuširanje i malo ga ošišao jednim od svojih bodeža. Do podneva Furiolo se nije probudio, iako je još uvijek imao vrlo neobičnu boju, pa je odlučio sići da nešto pojede i otići pronaći iscjelitelja.
- Dobro jutro djevojko, želiš li jesti? Imam svježe pečeni kruh. Gdje ti je zgodni partner? Nemoj mi reći da još spava ... - Goth mu je rekao kad ga je vidjela kako silazi niz stepenice.
- Istina je da mu nije baš dobro. Očito je sinoć pojeo previše - odgovorio je Lollipop. - Pojest ću ono što ste napravili i otići pronaći iscjelitelja.
- Mmm ... Iscjelitelj ... da ... - gostioničar je zamišljeno rekao - Donijet ću vam dobar tanjur janjetine i hrskavi komad kruha. Sjedni gdje želiš, draga - i izašao je kao duša koju vrag odvodi u kuhinju. Lizalica se smjestila za stol kraj kamina. Gotkinja se užurbano pojavila s tanjurom pirjane janjetine s krumpirom i golemom kriškom kruha.
- O moj Bože Marie, mislim da si prošla! - rekao je raširenih očiju.
- Ne brini. Jedete da ste jako mršavi. Topli kruh učinit će vam jako dobro. - Rekao je neobičnim pogledom kad se vratio iz bara s čašom vina - Jedi, jedi ... -
"Ovoj ženi nedostaje orah", promrmljala je Lollipop u sebi. I počeo je jesti gulaš. Kad je nosila pola tanjura, počela joj se vrtjeti u glavi.
"Bit će to vino", rekao je u sebi.
Ali odjednom se povukao. Prve je mogao podnijeti, ali odmah je osjetio da treba u kupaonicu. Brzo je ustao, ali nije imao više vremena i napunio je pod i obližnji stol gustom zelenom bljuvotinom.
"Draga moja, mislim da i ti imaš neugodnosti", rekao je iznenada got, koji se tamo pojavio bez imalo zvuka i gledao je s licem neobične vedrine. - Ne brini. Vrati se u krevet i odmori se, ja ću otići po iscjelitelja.
- Graci ... - Lollipop je pokušao reći, ali ne mogu završiti rečenicu zbog nove serije dotezanja.
Odlučio je da je najbolje da ga posluša i popne se u krevet. Kad je ušao u sobu, davao mu je taman toliko vremena da dođe do kupaonice da bi povratio, ali ovaj put je krv izlazila iz njegovih usta i umrljala usne. Uplašena, istrčala je čista u sudoper, ali nije joj puno pomogla jer je još jednom povratila. Postajalo je sve više i više nekontrolirano. Počinjalo mu se jako vrtjeti. Što mu se događalo? Posegnula je za vodom da očisti sudoper i tada je shvatila da se nešto kreće.
- Koji vrag ...? - Ostavio je vodu i pogledao bliže. - Crvi? Puaaaj - rekla je i zgađena i ošamućena istrčala iz kupaonice.
Još uvijek joj je bilo mučno, a sada se i ona bojala. Nisam ništa razumio. Bi li hrana bila loša? Tada je začuo glasove ispred gostionice. Jedva je prišao prozoru. U blizini ulaza u grad bila je gužva. Tu su bili kraljevski stražari i sam princ Arthas.
- Što to govoriš? Da je žito već poslano na farme? Zbog svjetla smo izgubljeni. - rekao je jedan od njih.
Zrno? Njegov um nije dobro radio, vid mu se zamagljivao. Što nije bilo u redu sa točkom? Tada se sjetio kruha i Marijina inzistiranja da jedu.
- Otrovao nas je. Marie nas je otrovala ... - Ali glas joj je zamro, ponestajalo joj je snage. Spustila se na krevet sjedajući. - Furiolo ... - Nisam razmišljala o njemu otkako sam sišla jesti. Zavrtila se naokolo koliko su joj snage dopuštale i ukočila se. Tamo je bilo Furiolovo tijelo, ali je istrunulo. Raspršeni komadi tijela ispadali su, a na njihovo mjesto šikljao je gnoj i sami crvi koje je povratila.
Lizalica je željela vrisnuti, ali glas joj se nije čuo, počela je gubiti vid i u ušima joj je odzvanjalo. Ruka na koju se bio naslonio da se okrene na krevetu ustupila je mjesto njegovoj težini i on je bočno pao na krevet s glavom blizu prsa Furiola koji je još uvijek disao vrlo sporo. Nije bilo mrtvo.
- Nekromancija ... - pomislio je.
A onda se onesvijestio.
* * *
Gotinja se u blizini približila jednom od grobova na groblju.
- Došlo je vrijeme, ljubavi moja. - Obratio se grobu - Služio sam kult prokletog. Svo žito poslano je u gradove. Kel'Thuzad će mi pružiti priliku za novi život. Vječni život koji će pronaći način da vas vrati. Otrov mi već teče venama - rekao je kad je mučnina počela stizati. Legao je kraj nadgrobne ploče i šapnuo: "Uskoro ćemo biti zajedno".
I tu je ležala. Čekajući dugo očekivanu smrt.